Dijalog kultura 22.12.2013.

Tema: ISTORIJA FILMA I TEHNOLOŠKI I SOCIOKULTURNI KONTEKST – Druga emisija

„Prva filmska škola vezana je za specifičnu ideološku revolucionarnu situaciju. Prva visoka škola je VGIK (Sveruski Državni Univerzitet za Kinematografiju) u Moskvi, osnovan 1919. Lenjin, konkretno, i boljševici vrlo brzo su prepoznali ogroman propagandni potencijal filma,“ ukazuje profesor Aleksandar Davić govoreći o prvoj i čuvenoj filmskoj školi i dostignućima i doprinosima najznačajnijih reditelja takozvane sovjetske montažne škole. O njoj objašnjava: „U Rusiji pre 1919. postojala je prava filmska industrija sa producentima, filmskim zvezdama, redovnom filmskom proizvodnjom što je sve bitno za razvoj jedne kinematografije, međutim ta stara etablirana garda uglavnom se opredelila za bele i oni su emigrirali. Jedno vreme zadržali su se u Odesi koju je držala Bela garda, ali vrlo brzo su se razišli po Evropi. Nova revolucionarna vlast shvatila je da joj je film veoma potreban i da im je jako potrebno da odškoluje novu generaciju. Deo ljudi iz prethodnog establišmenta ostao je i preko njih je pokrenuta zapravo ta škola koja je čuvena i po prvim profesorima. Jedan od prvih profesora je Lev Kulješov koji je radio vrlo bitne eksperimente sa montažom, inače je bio vrlo mlad, ne znam da li je imao punih dvadeset godina kada je počeo da radi a među njegovim studentima će čak biti i budući velikan i jedno od najzvučnijih imena u istoriji filma Sergej Ejzenštajn ili isto tako veliki sovjetski reditelj Vsevolod Pudovkin.“

U ovoj drugoj emisiji mini serijala o istoriji filma Davić govori o nastanku i razvoju akademija za film u korelaciji sa tehnološkim otkrićima i njihovim unapređenjem i istovremeno u korelaciji sa društvenim, istorijskim i kulturnim kontekstom, zatim o razvoj kinematografije u nas, kao i novim medijima i njihovim interakcijama i integracijama.

U poslednjem bloku s Aleksandrom Davićem razgovaram i o njegovoj stvaralačkoj biografiji satkanoj od mnogobrojnih filmova i video ostvarenja za koje je dobio nagrade i priznanja, ne samo za režiju nego i za scenario. Među njima je i dugometražni film „Žurka“ koji je ovenčan nagradom za najbolji srpski film u Parizu 2006. i nagradom za najbolji scenario za dugometražni igrani film na Festivalu filmskog scenarija Vrnjačka Banja 2005. „Mi kao reditelji imamo osnovu za pisanje scenarija jer se bavimo i dramaturgijom, među ostalim stvarima, međutim to je zanat za sebe“, kaže Davić i dodaje: „Većinu knjiga koje kupujem su o scenaristici, čak sam počeo da ih skupljam, puno radim na tome da oštrim zanat i ne ide mi loše. U zadnje četiri godine sam čak dva puta dobio podršku za razvoj scenarija. Ono što trenutno mogu da radim su kratki igrani filmovi. Ja ih i pišem i režiram i montiram.“ Kod nas se do dugačkog filma veoma teško dođe, zaključuje Davić.

Aleksandar Davić redovni je profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu gde ima klasu režije i na Interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu gde predaje digitalni video.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstor: Momčilo Đurđević