Dijalog kultura 26.12.2010.

Tema: ISTORIJA SAPUNA

Koreni kupanja i lične higijene nalaze se u dubinama praistorijskih vremena. Voda je od suštinskog značaja za život. Tako je još i praistorijski čovek za svoja staništa tražio mesta pored nje. Vrlo brzo je uočio da mu voda može poslužiti i za kupanje.

Najraniji ostaci materijala koji ima svojstva sapuna nađeni su u drevno-vavilonskim ćupovima. Potiču iz 2800. godine pre naše ere. Dakle, sapun je star 5000 godina. Zapisi na vavilonski glinenim pločicama svedoče o tome da se sapun dobijao tako što su se masnoće kuvale sa pepelom. Međutim u tim zapisima ne nalazimo ništa o nameni sapuna, ali pouzdano se zna da su nešto kasnije, smese kuvane masnoće i pepela služile za oblikovanje kose. Pisani tragovi ukazuju da su se Egipćani redovno kupali.

Ebersov papirus, medicinski dokument iz 1500. godine pre naše ere opisuje smese od životinjskih i biljnih ulja i alkalnih soli koje liče na današnji sapun, a koje su se koristile i za lečenje kožnih bolesti i za kupanje. Baš u to isto vreme, prema zapisima, Mojsije je Izraelcima propisao pravila o ličnoj higijeni. On je takođe doveo u vezu ličnu higijenu sa zdravljem i religioznim očišćenjem. Biblijski zapisi sugerišu da su Izraelci znali tajnu mešanja pepela i ulja za izradu gela za kosu.

Antički grci kupali su se iz estetskih razloga, ali oni, po svemu sudeći nisu koristili sapun. Umesto toga oni su tela prali tako što bi se prvo trljali komadima ilovače, peskom, kamenom-plavcem i pepelom, zatim namazali uljem i na kraju skidali i ulje i prljavštivnu…

O istoriji sapuna govori dr Ljiljana Njagojević.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstori: Vladimir Rakić i Sabina Nedić