Dijalog kultura 16.02.2014.

Tema: RELIGIOLOGIJA – NAUKA O RELIGIJI

Danas se u modernoj Evropi traga za novim odnosom crkve i države, religije i nauke, znanja i vere, razuma i srca, piše u Studijskom programu „Religija u društvu, kulturi i evropskim integracijama“, novih multidisciplinarnih master akademskih studija Univerziteta u Beogradu. Umesto konfrontacije, koja je karakteristična za nekoliko prethodnih vekova, sada se traži dijalog i saradnja. Uviđa se da ovo nisu pojmovi koji se isključuju već da su komplementarni i međuzavisni. Proces evropskih integracija sve više prati zahtev za ekumenskim i interreligijskim dijalogom, za restauracijom i reafirmacijom religijskih vrednosti u društvu. Program ima međunarodni karakter, sa predavačima iz inostranstva, kaže profesor doktor Darko Tanasković, predsednik Programskog saveta ovih studija i jedan od poketača. Religiologija se, na posebnim katedrama, izučava u više evropskih zemalja: u Nemačkoj, Sloveniji i Francuskoj, a, na primer, u Švajcarkoj kroz centar za religijska istraživanja. U zemljama bivšeg Istočnog bloka nauka o religiji kao sekularna disciplina se takođe izučava, a termin religiologija ustalio se i u ruskoj i u poljskoj praksi a u češkoj kao religionistika.

Zanima nas, kada je o evropskim integracijama reč, kako može magistar religiologije da im doprinese. U kojim institucijama će se ceniti njegovo znanje? Profesora Tanaskovića takođe pitam i kako je koncipiran program multidisciplinarnih master studija „Religija u društvu, kulturi i evropskim integracijama“, te koje su dodirne tačke ovih sekularnih studija nauke o religiji sa onim aspektima izučavanja religije koje se proučavaju u okviru drugih disciplina kao što su: sociologija, antropologija, etnologija, istorija, psihologija religije, filozofija i filozofija religije i, naravno, teologija.

Religija je predmet razmatranja filozofa od antičkih vremena pa sve do naših dana, ali sagledavanje relacije religija i društvo i relacije religija i kultura unelo je, uz teološke i filozofske, nove sociološke, kulturološke, etnolološke i antropološke dimenzije u odnosu na kontinuum od prvih, najdrevnijih čovekovih promišljanja o sebi i svetu iz maglina mitskih vremena i magijskih verovanja, potom u doba rađanja prvih religija, zatim nastanka teorijske misli i nauke. Dakle, reč je o kontinuumu kroz celokupnu istoriju čovekovog postojanja, pri čemu se u savremenoj civilizaciji koja teži vladavini prava od religiologije očekuje da doprinese boljem međusobnom poznavanju multikonfensionalne i multikulturne populacije, pomirenjima, suživotu s međusobnim uvažavanjem i poštovanjem, samim tim da doprinese miru i u loklanim sredinama i u pojedinim regionima i u celom evropskom prostoru, kao i u svetu.

Naučno proučavanje religije počinje polovinom devetnaestog veka i to prvo prevodima i proučavanjem budističkih i hinduističkih tekstova. Osnivač nauke o religiji je nemački indolog i lingvista Fridrih Maks Miler, koji je predavao na Oksfordu. Razvoju te disipline pogodovala je okolnost da su u nekolicini evropskih zemalja, kao što su Holandija i Švajcarska, u to vreme bili razdvojeni teološki fakulteti od crkava. U poslednjoj četvrtini devetnaestog veka osnovane su katedre u Gentu, u Amsterdamu i Lajdenu, a osnovani su i razni seminari i katedre za proučavanje religije srednjeg, bliskog i dalekog istoka sa filozofskim, etnološkim, istorijskim i teološkim pristupom na protestanskim fakultetima u Francuskoj, Švedskoj, Engleskoj, Italiji i Nemačkoj.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Sabina Nedić