Dijalog kultura 16.09.2012.

Tema: FIZIKA I ČOVEK

Povod: Treći deo serijala: Fizika – nit koja povezuje

„Ljudsko telo ili bilo koji drugi živi organizam obavlja mnoge funkcije i procese koji uključuju različite fizičke pojave. Onda morate biti veoma pažljivi da ga ne svedete na mehanizam. Ljudski organizam ipak nije fizički organizam nego je nešto više od toga. Imamo sklop, čitav niz mehanizama, međutim njihova interakcija daje nešto mnogo složenije“, ukazuje prof. dr Darko Kapor, kada je reč o onim pojavama i procesima u organizmima koji se mogu objasniti fizikom. Između ostalog, on objašnjava: „Onog momenta kada shvatite da su kosti poluge, da mišići na određeni način pokreću te poluge, onda krenete da obavljate račune. S druge strane, krenete da ispitujete kosti kao poluge, da vidite koliko opterećenje izdržavaju i tako dalje. Relativno davno je ustanovljen jedan niz rezultata koji Vam kaže šta možete i kako možete. Ta istraživanja i dalje traju, jer mesto gde se ide dalje, to je vrhunski sport. Vi stalno gledate kako i kolika naprezanja izdržavaju, recimo, kositi i mišići jednog sprintera, ili jednog dizača tegova, ili jednog plivača i šta tu može da se uradi, da li išta može da se uradi ili, recimo, da li može da se promeni tehnika zamaha, pa da odjednom to bude drugačije. Znam da je u dizanju tegova na kraju neka tehnika potpuno izbačena, jer je dovodila do preloma koji u prvom momentu nisu bili ni primećeni, do nekih sitnih fraktura na kičmi i tako dalje. To je baš elementarna matematika, ali itekako bitna.“

Iz emisije izdvajamo još jedan primer profesora Kapora: „Oko je veoma interesantan optički instrument i naravno da se ljudi mnogo bave okom i bavili su se okom. Evo, najednostavnija priča, setiće se slušaoci jer su učili optiku u osnovnoj školi: konstruisanje lika kod ogledala. Mi kažemo, lik postoji ako se dva svetlosna zraka negde seku. Na tom mestu, ako postavimo zaklon, videćemo svetlu tačku, videćemo lik. Međutim, ako se zraci razilaze, nema lika, ali naše oko tu vidi lik zato što informaciju o zracima koji se razilaze naš mozak procesira tako kao da ih produži, pa vidi lik i tamo gde ga nema i to su oni takozvani imaginarni likovi, jer mi moramo da objasnimo činjenicu da vidimo lik u ogledalu, mi znamo da se ti zraci nisu presekli, ali mi ga vidimo. Znači to je sada pitanje funkcionisanja našeg oka i našeg mozga. Onda mi đake učimo da konstruišu i te imaginarne likove jer oni stvarno postoje, odnosno ne postoje, ali ih mi vidimo, pa prema tome moramo naučiti kako i to da objasnimo.“

Profesor Kapor, između ostalog, govori i o talasu i zvuku, pojavi rezonancije i funkcionisanju uha i o tome kako je otkriće „animalnog elektriciteta“, odnosno njegovog principa uticalo na otkriće prve baterije. On, takođe, posebno govori o medicinskoj fizici i primeni dostignuća fizike za pravljenje sve sofisticiranijih medicinskih instrumenata, koji daju sve bolju informaciju, ili čije su tehnike sve manje invazivne.

Ovo izdanje Dijaloga kultura posvećeno je temi „Fizika i čovek“ i predstavlja treći, završni deo serijala „Fizika – nit koja povezuje“, ostvarenom prema istoimenom istraživanju prof. dr Darka Kapora sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung