Dijalog kultura 08.12.2013.

Tema: ISTORIJA FILMA U TEHNOLOŠKOM I SOCIOKULTURNOM KONTEKSTU – PRVI DEO

„Film je u svojoj, više od veka dugoj istoriji prevalio veliki put popločan tehnološkim inovacijama koje su ga do druge decenije XXI veka postupno, ali neminovno uvele u svet digitalnih medija“, piše redovni profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, reditelj i scenarista Aleksandar Davić u tekstu koji je nedavno objavljen u časopisu „Nova misao“ i nastastavlja: „Taj put bez povratka prožet je čestim osvrtanjima i pitanjima šta se menja, a šta ostaje isto. Već sada je izvesno da će digitalne tehnologije pre kraja ove decenije potpuno istisnuti celuloidni film iz tehnološkog lanca koji vodi od kamere do projekcionog aparata. Film, ili bolje rečeno tehnologija pokretnih slika, je usred izuzetno dinamične tehnološke revolucije čije posledice su sveobuhvatne i odnose se kako na proces proizvodnje pokretnih slika, tako i na načine distribucije i prezentacije. Nasuprot tome sadržina i forma u kojoj se ta sadržina prezentuje slede logiku svoje evolucije koja svakako koristi tehničke inovacije, ali se u mnogo većoj meri razvija nezavisno i, pre svega, pod uticajem kreativnih umova koji tehniku koriste za stvaranje pokretnih slika. Ako se koncentrišemo isključivo na ono što gledamo preko svojih ekrana, utisak neprekinutog kontinuiteta je dominantan. Deluje kao da su mediji filma i televizije doslovce preskočili sa analogne na digitalnu tehnologiju ponevši sa sobom celokupan prtljag svojih istorija, konvencija i poetika. Termin pokretne slike, koji je prvobitno korišćen kao sinonim za film, sada se vraća u upotrebu sa proširenim značenjem i osim filma obuhvata i sve televizijske forme, odnosno svako korišćenje dvodimenzionalnog ekrana za projektovanje pokretnih slika sa zvukom ili bez njega“.

Ova Davićeva promišljanja su povod mog razgovora s njim u dve emisije. Prva emisija posvećena je nastanku i razvoju filma u korelaciji sa razvojem tehnologija, društvenopolitičkim i sociokulturnim kontekstom. Takođe prati odraz tih činilaca na filmske sadržaje, estetiku i izraze. Posebno me interesuje i promena značenja termina pokretne slike kroz vreme. Poslednji blok posvećen je pitanju šta razlikuje reditelja sa akademijom i onoga koji je izrastao iz drugih oblasti stvaralaštva ili radionica i kino-klubova.

Profesor Aleksandar Davić na Akademiji umetnosti u Novom Sadu ima klasu režije. Na Interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu predaje predmet digitalni video. U centru pažnje njegovih istraživanja je istorija filmske umetnosti. Od kada je diplomirao inermedijalnu režiju na Akademiji u Novom Sadu, a koja podrazumeva film, pozorište, TV i radio i od vremena kada je kao reditelj radio u dokumentarnoj i kulturno-umetničkoj redakciji RTV – u ono vreme TV Novi Sad, nije prestao da se bavi filmskim stvaralaštvom. Njegova filmografija satkana je od velikog broja nagrađenih filmova i video ostvarenja, o čemu ćemo više govoriti u narednoj emisiji.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstor: Momčilo Đurđević