Dijalog kultura 15.09.2013.

Tema: TERMODINAMIKA – Druga emisija: TERMODINAMIKA I ODRŽIVI RAZVOJ; MEĐUNARODNE NAUČNE KONFERENCIJE O KORIŠĆENJU ENERGIJE I TERMODINAMICI RIM 1987 – ECOS 2013; NOVOSKA ŠKOLA TOPLOTNIH RAZMENJIVAČA, NAUČNA BIOGORAFIJA DUŠANA P. SEKULIĆA

„Termodinamika je takozvana fenomenološka nauka koja ima sasvim opštu važnost – kako za male skupove konstituenata tako i za velike – kako za domen molekula i čak atoma tako i za kosmološke probleme. I više od toga, naše okruženje, i živi svet, u njemu mora biti u saglasnosti sa prirodnim zakonima koje termodinamika opisuje“, objašnjava u ovom izdanju Dijaloga kultura profesor dr Dušan P. Sekulić u kome zaključno razmatramo relaciju termodinamika i održivi razvoj. Taj razgovor započeli smo u prošloj emisiji polazeći od obimne multidisciplinarne studije Termodinamika i uništenje resursa (Thermodynamics and the Destruction of Resources, Cambridge University Press, 2011), koju je Sekulić priredio zajedno sa kolegama Bakšijem sa Ohajo državnog univerziteta (OSU) i Gutovskim sa Masačusetskog instituta tehnologije (MIT).

Posebno me zanima: Zašto se sve češće srećemo s činjenicom da se društvene nauke pozivaju na zakone termodinamike i zašto pronalaze analogije između rezultata svojih istraživanja i prirodnih zakona koje uočava termodinamika? Sekulić između ostalog kaže: „Poslužiću se intrigirajućim primerom profesora Milera iz naše knjige. Zamislimo sredinu koja se sastoji od dve populacije, populacije sokola i populacije golubova – u figurativnom, ne biološkom smislu. Postulirajmo da se obe populacije bore u istom domenu za resurse – za hranu. Zamislimo da je svaka populacija opisana skupom osobina koje uključuju međudelovanje unutar populacije i između populacija. Postulirajmo da su nam poznate sve interakcije ovako zamišljenog sistema sa okolinom. Ako pažljivo izvršimo zamenu konstituenata sistema – dve populacije – sa konstituentima tradicionalnog termodinamičkog sistema – recimo binarna mešavina dva metala u leguri – uz malo imaginacije možemo identifikovati de facto sve glavne osebenosti tradicionalnog termodinamičkog sistema. Sada, ako primenimo sa takvom analogijom prirodne zakone koje identifikuje termodinamika, pitanje je da li dobijeni rezultat u analizi pomenute dve populacije – odgovara stvarnosti. Može biti pomalo zapanjujuće, ali svakako je intrigantno reći da je odgovor u jednoj klasi posmatranih ponašanja odista identičan rezultatu koje dobijaju socijalne nauke. Na primer, ako su populacije veoma različite po veličini, zapaža se segregacija u tom društvu i mogući konflikt je verovatniji nego kada to nije slučaj. Vratimo se tvom pitanju. Da li zakoni prirodne discipline kao što je termodinamika mogu biti relevantni za izučavanje pojava u drugim domenima ako se na adekvatan način formulise skup analogija? U ovom trenutku nema pouzdanog odgovora na to pitanje. Mi kao ortodoksni termodinamičari smo skeptični.“

Posebno me interesuje i četvrt veka konferencije koju danas znamo pod imenom ECOS, Međunarodne naučne konferencije o korišćenju energije i termodinamici, od kojih je prva održana u Rimu pre 26 godina i na kojoj je bio zapažen Sekulićev rad u oblasti toplotnih razmenjivača, oblasti koja se i danas razvija kao jedna od najznačajnijih naučno-istraživačkih pravaca kada je o energetskoj efikasnosti reč. Sekulić objašnjava: „Dozvoli mi da na to pitanje odgovorim uz sećanje na 1987. godinu i istoriju Međunarodne naučne konferencije o korišćenju energije i termodinamici. Ta serija konferencija se održava svake godine u drugoj državi. Profesor Šuba sa Rimskog univerziteta La Sapieza koji je organizovao tu prvu konferenciju u Rimu publikovao je istoriju tih konferencija (Enico Sciubba, A Brief History of the World, Including ECOS Conferences from 1987 to 2008). U njoj govoreći o uspostavljanju tema za budućnost on navodi kako je već tada bio prepoznatljiv trend koji će uslediti, navodeći nekoliko naših imena, a uz moje ime toplotne razmenjivače. Rad koji je citirao profesor Šuba napisali smo moj kolega sa Univerziteta u Novom Sadu, profesor Branislav Bačlić i ja. Rad je bio o važnosti termodinamičke analize toplotnih razmenjivača. Naša mala grupa, tri profesora sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu i nekoliko talentovanih poslediplomaca već je publikovao zajedno i individualno veći broj radova o teoriji tih uređaja sa nekoliko ingenioznih doprinosa kolege Bačlića. U narednih šest godina do mog odlaska sa Novosadskog univerziteta taj rad na publikovanju je proširen i imao je teorijsku i praktičnu stranu vezanu za primenu i našu saradnju sa industrijom toga vremena i sa kolegama iz inostranstva“.

Emisija je posvećena i Sekulićevoj naučnoj i životnoj biografiji. Do odlaska u SAD 1993. Dušan P. Sekulić bio je redovni profesor na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Sada je redovni profesor na Departmanu za mašinstvo Fakulteta za inženjerstvo Univerziteta Kentakija, i, na istom univerzitetu, direktor Laboratorije za spajanje metala i za primenu tih postupaka na toplotne razmenjivače. Profesor je i na MIT – Masačusetskom institutu tehnologije, SAD i na Harbin institutu tehnologije u Kini. Nedavno je imenovan i za gostujućeg profesora Univerziteta u Beogradu.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung