Dijalog kultura 25.11.2012.

Tema: ISTORIJA MATEMATIKE OD NAJDREVNIJIH KULTURA DO SAVREMENE CIVILIZACIJE I NAŠIH DANA – Prva emisija

Kako se matematika definiše i kako se razvijala od praskozorja obrazovanosti i pismenosti do savremene civilizacije i naših dana jeste tema novog serijala Dijaloga kultura.

Matematička misao javlja se veoma rano u svim civilizacijama. Koja saznanja i ideje su migrirale u druge susedne ili kasnije kulture, a koje nisu i zašto? Kako je tekao put saznanja koja čine matematiku savremenog doba?

Profesor istorije matematike i astronomije Đura Paunić sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu ukazuje na uzajamnost društvenih i kulturoloških činilaca u nastanku i razvoju matematike u drevnom Egiptu i Mesopitamiji na čijim saznanjima će se kasnije napajati Grci. On veoma detaljno govori šta su znali Egipćani i kulture i narodi koji su nastanjivali Mesopotamiju i ističe da su njihovu matematiku upoznali svi prvi grčki matemaričari i kaže: „Smatra se da je otac matematike bio Tales. Zna se da je išao u Egipat. Pitagora, koji je bio dve generacije mlađi bio je u Mesopotamiji. Tales je u osnovi bio filozof. Njega je matematika interesovala uzgred. On je hteo da racionalno objasni svet. Ono što se de fakto smatra jeste da od Talesa potiče ideja dokaza, znači da matematička tvrđenja mogu i treba da se dokažu. Jednostavno, ne uzimate zdravo za gotovo, nego se traži dublje shvatanje zašto je nešto tačno, zašto je to stvarno tačno. Međutim sačuvano je svega pet ili šest tvrđenja koja se pripisuju Talesu, da ih je baš on smislio, a daleko interesantniji je tu Pitagora.“ Te početke racionalnog objašnjenja sveta koje uočava i kod Talesa, a nadasve kod Pitagore, profesor Paunić objašnjava sledećim rečima: „Tales je smatrao da je voda u osnovi, a Pitagora je smatrao da je to broj. Pitagora je rekao da je došao do toga tako što je slušao kako kovači kuju, pa je primetio da veći čekići imaju dublji zvuk od manjih čekića, pa je onda počeo da koristi muziku. Onda je primetio kada se skraćuje žica da ton postaje viši. Stoga je Pitagora smatrao da se u osnovi sveta nalaze brojevi. To bi danas moglo da se tumači da je Pitagora išao i za kvantitativnom analizom sveta, a ne samo kvalitativnom. Tako Grci počinju da se bave merenjima i analizom.“ Profesor Paunić objašnjava zbog čega Grci geometriju smatraju savršenijom od aritmetike i kako su došli do tog zaključka: „Pošto u aritmetici ne možete da napravite odnos dijagonale i stranice, a u geometriji se vidi da dijagonala postoji, pa prema tome, geometrija je mnogo savršenija od aritmetike. I onda počinju da izučavaju geometriju i ona se brzo razvija. Fascinantno je da se u Grčkoj javljaju problemi koji su mnogo kasnije rešeni.“ On kaže da je grčka matematika bila divna i da najinteresantniji deo počinje posle Aleksandra Makedonskog, naročito za astronomiju. Profesor Paunić ilustruje kako su u korišćeni razultati i saznanja drugih kultura: „Grci su divno znali da prave teorije, ali nisu imali podataka osmatračkih. Vavilonci su sve posmatrali i beležili. Hiparh, koji je živeo u drugom veku pre nove ere imao je pomračenja koja su zabeležena u Vavilonu u periodu od 600 godina, pa je onda na osnovu toga mogao da napravi savršenu teoriju sunčanih pomračenja. Preciznost je bila nekoliko minuta, iako je taj sistem bio geocentrični. Matematičari su smislili epicikle i diferente. Tako, matematika posle osvajanja bliskog istoka počinje da biva mnogo više primenjenija, znači pojavljuje se primenjena matematika, najviše u astronomiji ali i u građevinarstvu.“ Ističući značaj Arhimeda u istoriji matematike, profesor Paunić konstatuje da je velika šteta što su većinom izgubljena dela iz oblasti mehanike. On takođe kaže: „Arhimed počinje da objašnjava zakon poluge pomoću matematike, pa tela koja plivaju, znači zakon potiska, znači otkrivaju se niz stvari i iz fizike koje se onda savršeno matematički objašnjavaju.“

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorke: Marica Jung i Vojislava Vukelja