Dijalog kultura 14.10.2012.

Tema: DUHOVNI I MATERIJALNI ASPEKTI RECIKLAŽE

Biolog i biohemičar profesor doktor Milan Matavulj sa Departmana za biologiju i ekologiju Univerziteta u Novom Sadu jedan je od najpriznatijih stručnjaka za područje održivog razvoja, za ekološka istraživanja voda i za akvatičke ekosisteme, kao i za pitanja reciklaže. U ovoj emisiji želimo da saznamo o oblastima kojima se profesor Matavulj bavi, da čujemo njegova razmišljanja i poglede, i kao naučnika i kao akademskog slikara i posvećenog umetnika.

U emisiji govorimo o filozofiji i religiji reciklaže, o reciklaži kao nauci, o procesima prerade već upotrebljene materije i mogućim načinima njenog daljeg korišćenja, a da to ne bude štetno po ljudsko zdravlje, te o održivom razvoju koji je, usled mnogih međuzavisnosti, jedna od najkompleksnijih interdisciplinarnih polja na području istraživanja i primene.

Odgovarajući na pitanje do kojih saznajnih polja i promišljanja ga dovodi preplitanje umetničkih ideja i doživljaja sa naučnim saznanjima o reciklaži, između ostalog, profesor Matavulj kaže: „Generalno se govori o dva spoznajna puta stvarnosti materijalnog i duhovnog sveta koji nas okružuje, o naučnom i umetničkom spoznajnom putu. Naučni put karakteriše se egzaktnošću tj. merljivošću i repetitivnošću, tj. proverljivošću rezultata do kojih se dolazi sistematičnim mernim analizama uz uvažavanje prihvaćene naučne metodologije. S druge strane, umetnička spoznaja sveta bazira se prvenstveno na intuiciji, ličnom utisku, personalnom doživljaju nekog predmeta ili pojave. Za ovih nekoliko decenija koliko se uporedo bavim naučnim i likovnim kreativnim radom shvatio sam da i pored visokih dometa naučne metodologije instrumentalne merljivosti sveta koji nas okružuje, još uvek postoje ogromne oblasti nepoznanica koje su nam dostupne isključivo intuitivnim spoznajnim procesima i duboko sam uveren da će nam neke zauvek ostati u sferi intuitivnih spoznajnih procesa.“

Senzibilitet za transformaciju materijala i novi život koji mu se daruje, definitivno je ušao u život i umetnost. Kao umetnika, profesora Matavulja posebno inspiriše papir kao likovni materijal, kao medijum za likovno istraživanje. Ko god ga se mašio, ko god da je posegao za tim medijumom, na prvi pogled se zaljubio u papirnu pulpu zbog ogromnih izražajnih mogućnosti, ukazuje Matavulj. „Pitao sam se otkud takav odnos prema papiru, prema papirnoj kaši i možda analizirajući kao hemičar i kao biolog došao sam do zaključka da je papir u suštini nešto organsko. Reč je o organskoj materiji koja u sebi sadrži fotosintezom zarobljenu sunčevu energiju. Kada ga analizirate malo dublje papir je čista celuloza, u najvećem postotku to je celuloza, 99 posto recimo. Ostatak čine aditivi, boje, lepkovi i još ponešto. Celuloza je po svojoj hemijskoj suštini polimer glukoze. To znači da imate molekul glukoze, jedan za drugim vezan i tako se stvaraju makromolekuli celuloze ponekad od sto hiljada molekula glukoze. Ta glukoza je nešto što je u osnovi jednostavni šećer, u osnovi disaharida, koji nam služe kao hrana, nekih polisaharida koji takođe služe kao čovekova hrana. Ako pogledamo oko sebe u ovom studiju, tu je tkanina koja je od celuloze, oplate drvene su od celuloze, stolovi, stolice na kojima sedimo, sve je to materijal koji je nastao fotosintezom, radom fotosintetičkih biljaka. Zbog toga je rad sa tim materijalom koji je sam po sebi kao organski veoma podatan, pogodan. Pogodan je za oblikovanje, da radimo s nečim što osećamo kao prirodno, toplo kao nešto što ima i taktilne osobine koje su same po sebi bliske zato što su organske. Malo promišljajući sve to, možda je pretenciozno, a izbegavam zato što je tako moderno u ovo vreme govoriti o organskoj proizvodnji hrane, ali kada imate ovakav materijal, slobodno možete govoriti o organskom slikarstvu.“

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorke: Marica Jung i Vojislava Vukelja