Dijalog kultura 19.02.2012.

Tema: ŠTA SU KOMPETENCIJE ZA RAD?

Znanje i veštine nisu više dovoljne da bismo radili ono za šta smo se obrazovali i da bismo se u struci održali i napredovali. Ako znanje i veštine nisu dovoljne kompetencije za rad, šta je to što se traži, koji elementi na to utiču i koji su zahtevi globalnog tržišta? Zašto se znanja iz prirodnih i tehničkih nauka, i kao struka i kao deo opšteg obrazovanja, cene kao bitni elementi kompetencija za rad? Da li su organizacione sposobnosti i dalje najznačajniji predoslov za upravljanje ljudskim resursima? Odgovore na ta i druga pitanja tražimo kroz razgovor o istraživanju prof. dr Dobrile Vujić: „Kompetencije za rad i rukovođenje kao budućnost menadžmenta ljudskih resursa“.

Profesorka Vujić, između ostalog objašnjava: „Pomenuću osam kompetencija bazičnih ili ključnih kompetencija koje je još 2000. godine utvrdila Evropska komisija. To su, recimo, komunikacije na maternjem jeziku, koliko uspešno pišemo, koliko uspešno prezentujemo verbalne sadržaje, koliko umemo da prenesemo preko verbalnog medija neke poruke; zatim komunikacija na stranom jeziku; tu je zatim matematička pismenost, bazična matematička pismenost i kompetencije u prirodnim naukama i koliko smo to u stanju da primenimo, jer kompetencije se uvek odnose na sposobnost primene i izvođenja konkretnog, znači koliko uspešno umete da radite nešto iz oblasti primenjenih nauka, prirodnih ili društvenih. Tu su zatim digitalne kompetencije, to znači rad na računarima, to je isto kao i rad na alatima u nekim prethodnim periodima, danas bez kompjutera ništa ne može. Tu je zatim obuka za učenje, kako učiti. Često se i kursevi nude, treninzi razni u smislu da se ljudi nauče kako da uče što više i što brže… Tu su zatim interpersonalne ili građanske kompetencije, kako se ponašamo prema drugim ljudima, koliko smo empatični, koliko vodimo računa kakvu proruku na drugoga ostavlja neka naša izjava, to je veoma važno za komunikaciju i uopšte za uspostavljanje dobrih odnosa, a danas se kaže da za uspeh u poslu su te interpersonalne komunikacije veoma bitne.

Tu je zatim preduzetništvo i tu je i neka kulturološka ekspresija, odnosno sposobnost da uvažavamo kulturološke specifičnosti drugih ljudi i drugih naroda jer definitivno se danas posluje u različitim kulturnim sredinama. To su tih osam kompetencija koje je utvrdila Evropska komisija 2000. godine. Ali evo šta su globalne kompetencije. To je jako dugačka lista. Na primer: inicijativa, entuzijazam, radoznalost, interesovanje za kontinuirano učenje, učiti, učiti i stalno učiti, koncept doživotnog učenja. Tu je zatim samopoznavanje. Jako se mnogo insistira na tome da upoznamo sopstvene potencijale da bismo mogli njima bolje da upravljamo, da kontrolišemo emocije, da znamo na čemu treba da radimo, šta da poboljšamo, šta nam je jako dobro, šta treba još da se unapređuje. Zatim samokontrola. Tu je zatim posedovanje znanja i korišćenje sopstvenog znanja, pa pozitivan odnos prema drugima, ali i nezavisnost, uvažavanje različitosti, zatim kreativnost, fleksibilnost, sposobnost da se podnese neizvesnost…“

Kada je reč o kompetencijama za rukovođenje, profesorka Vujić, između ostalog, ukazuje: „Onoj osobi koja nema stručnosti i ekspertnosti zaposleni ne mogu da veruju, ona nema autoritet, stručan autoritet, ne može da razvija svoje zaposlene… Ako je rukovodilac na niskim ekspertskim pozicijama… onda će gušiti one sposobne ispod sebe…“

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung