Dijalog kultura 21.08.2011.
Tema: NAUČNA BIOGRAFIJA: JASMINA VUJIĆ
Nadovezujući se na prethodnu emisiju, u ovom izdanju Dijaloga kultura Radio Novog Sada s prof. dr Jasminom Vujić govorimo – o nauci, o naučnim izazovima i o položaju naučnica u Americi i u Evropi, uz druga pitanja iz oblasti kojima se ona bavi. Da podsetimo, dr Jasmina Vujić je redovna profesorka na Fakultetu za nuklearnu tehniku i direktorka Centra za nuklearna istraživanja Kalifornijskog univerziteta u Berkliju, izuzetna naučnica svetskog glasa u oblastima reaktorske fizike, modernih metoda za analizu i dizajn nuklearnih reaktora i primenu zračenja u medicini i industriji, kao i za sprečavanje širenja nuklearnog materijala. Ona je, između ostalog, i prva žena koja je u SAD postala dekan jednog fakulteta za nuklearnu tehniku i to onog najprestižnijeg, naučnica koja je birana i za predsednicu Udruženja dekana svih fakulteta za nuklearnu tehnologiju u SAD. Takođe je i članica Upravnog odbora Tesla Memorial Society i konsultant Laboratorije u Los Alamosu… i majka. Iz emisije izdvajamo njen pogled na rodnu ravnopravnost i da li to kao problem postoji u nauci. Ona između ostalog kaže da nije imala nikakvih poteškoća. To je bio slučaj i za vreme njenog školovanja ovde i kada se zapošljavala u Vinči. Ukazuje da su sve devojke koje su sa njom studirale elektrotehniku bile izvanredne. „Jedino smo morale da radimo obrnuto. Jer, izađemo na igranku, na primer, i da ja tamo kažem nekom mladiću da sam otišla na elektrotehniku, odmah bi pobegao. Mi smo se obično dogovorile da kažemo da studiramo ili pravo ili jezike ili tako nešto. Nismo nikada rekle da studiramo elektrotehniku.“ Ona kaže da je ništa nije omelo ni kada je otišla u SAD. „U Americi, isto, pošto sam bila primljena na jednom od njihovih najboljih univerziteta da radim doktorat zahvaljujući mom prethodnom iskustvu, znanju i školovanju, isto mi ništa nije preprečilo put. Ja sam radila onako kako sam smatrala da treba da radim. Posle sam, isto na osnovu ličnog iskustva i doprinosa, uspela i da se zaposlim u njihovoj nuklearnoj laboratoriji i dobijem mesto na jednom od njihovih najboljih univerziteta. U Americi je sistem takav – ako ste u nečemu najbolji, ako ste kvalitet. Oni jako cene kvalitet. Ako ste dokazali da možete da vodite projekte, da radite u tome… tu nema diskriminacije, tu ćete biti primljeni.“ Međutim, u sektoru usluga, kao sekretarice, medicinske sestre ili drugim uslužnim profesijama, žene su slabije plaćene, ukazuje Jasmina Vujić. „Kada je moja ćerka bila u srednjoj školi, devojčice su pozvale svoje majke da govore o svojim poslovima i napravile su nekoliko sesija. Jedna sesija bila je o ženama u nauci, gde je trebalo ja da pričam, a druga sesija je bila o ženskim pravima. Majka koja je trebalo da drži sesiju o ženskim pravima, nije došla iz nekog razloga, a kod nje je bilo pedeset devojčica, a kod mene za Žene u nauci samo četiri. I onda odem i kažem: Kod mene – Žene u nauci, gde su i velike plate i možete da postignete šta god hoćete i da se zaposlite gde god hoćete, došle su četiri devojčice, a ovde gde su ženska prava – došlo je pedeset. To je meni nelogično. Kako vi mislite da ostvarite svoja prava ako ne idete na najbolje univerzitete, ako nećete da završite oblasti gde su najveće plate, ako nećete da idete u delove koji će vas staviti u poziciju da vi možete da odlučujete o tome koga ćete da zaposlite i kako ćete da ga zaposlite? One koje su zainteresovane da čuju kako mogu da dobiju i velike plate i da budu glavne u svojoj oblasti i da zarade pare i da donose odluke, neka dođu kod mene. I onda je pola devojčica došlo kod mene… I u Americi postoje procenti da morate da primite određeni procenat manjina, određeni procenat žena i tako dalje, ali, na primer, Kalifornijski univerzitet je na referendumu doneo odluku da ne sme da bude ni pozitivna ni negativna diskriminacija…“
Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević
Muzički urednik: Predrag Jovanović
Spiker: Miodrag Matović
Terenski snimatelj: Boris Đuranin
Ton-majstorke: Vojislava Vukelja i Marica Jung
