Dijalog kultura 10.06.2012.

Tema: KVANTNA PRIRODA PRIRODE

Razumevanje prirode kroz najznačajnije savremene teorije i saznanja o fizici elemenatrnih čestica jesu temat koji ćemo nastojati da obuhvatimo u dve emisije. Govoriće teorijski fizičar profesor doktor Tristan Hibš sa Departmana za fiziku i astronomiju Hauard univerziteta u Vašingtonu.

S pravom možemo reći da je profesor Hibš jednovremeno i sa Departmana za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Iako je u Americi od 1984. godine, nikada nije prekinuo veze sa matičnim univerzitetom i rodnim gradom, gde već nekoliko godina redovno drži blok-kurseve.

Njegova nedavno objavljena knjiga „Fundamentalna fizika elementarnih čestica“ u izdanju Univerziteta u Novom Sadu, izložena na više od 500 stranica, neposredan je povod emisijama sa profesorom Hibšom.

Prva emisija posvećena je: kvantoj teoriji i kvantnoj prirodi Prirode; ujedinjenosti relativističke i kvantne fizike; teoriji kvantne gravitacije; teoriji stringova; idealu ujedinjenosti svega; fenomenu dualnosti viđenja iste stvarnosti, odnosno mogućnosti različitih opisa iste stvarnosti ili pojedinih njenih aspekata i, konačno, ili pre svega, interesuju nas pogledi na stvarnost samog Tristana Hibša i njegova sinteza kojom definiše komplementarnost najznačajnijih savremenih teorija i principa.

Na naše pitanje koje se odnosi na vremenski zatvorene putanje kojima se Tristan Hibš, između ostalog, bavi u poglavlju „Gravitacija i geometriacija fizike“ u knjizi „Fundamentalna fizika elementarnih čestica“, u emisiji on objašnjava: „Jedan od signala da je teorija gravitacije prilično drugačija od ostalih teorija kojima baratamo, pa je zato i malo teže da se spoji gravitacija sa ostalim silama, je upravo to da u opštoj teoriji relativiteta postoje diferencijalne jednačine koje mi treba da rešimo da bi se dobila određena rešenja i te diferencijalne jednačine su mnogo komplikovanije od diferencijalnih jednačina u drugim modelima kojima mi baratamo. Jedno od rešenja koje je našao Kurt Gedel je upravo takvo jedno rešenje u kojem postoje zatvorene putanje u kojima se čestica doslovno vraća u svoju sopstvenu prošlost. Te putanje zbilja izgledaju začudno i neverovatno, naravno, ali treba imati na umu da je reč o kosmičkim putanjama. Dakle, to je putanja koja bi za osobu koja putuje, recimo, tom putanjom, to trajalo kosmološki dugo vreme, ono otprilike život kosmosa, bilione godina, tako da to nije nešto realno što bismo mogli da iskoristimo pa da se vratimo u sopstvenu prošlost, ali, u svakom slučaju, postoje takva rešenja. I, čak je Gedel u tom svom začudnom rešenju, inače je bio matematičar svetskog glasa, pokazao strogo matematički da uprkos tome što postoje takve putanje koje su zatvorene u vremenu da nije narušena kauzalnost. Ja moram da priznam da nisam matematičar Gedelovog kapaciteta, tako da ne razumem sasvim njegove zaključke i njegov dokaz toga, ali, u svakom slučaju, rezultat je egzaktan, dokazao ga je matematički i mnogi drugi su to proverili i pokazali da jeste u pravu. I nije njegov model jedini takav. Postoje drugi modeli koji su kasnije otkriveni, postoji nešto što se zove Kerova geometrija, u kojoj postoje neke vrste crnih rupa koje rotiraju i onda u blizini tih crnih rupa postoji deo prostor-vremena gde, kada bi svemirski brod ušao u takav jedan rejon, blizu dovoljno brzo rotirajuće crne rupe, onda bi obišao tu crnu rupu i praktično izašao napolje pre nego što je ušao, tako da se dobijaju ti nekakvi vrlo začudni rezultati. Postoji još jedan sličan tip fenomena, to se uglavnom zovu crvotočine, wormholes na engleskom. To je mogućnost da se nađu veoma komplikovane geometrije prostor-vremena u kojem specijalna teorija relativiteta naravno više ne važi, ali opšta teorija relativiteta važi, i u tim specijalnim rešenjima postoje, da se tako izrazim, tuneli iz jednog dela prostora u neki drugi deo prostora tako da je dužina tog tunela mnogo kraća nego ako bih nekom zaobilaznicom kroz normalan deo prostora morao da odem odavde do negde drugde. I onda neki od fizičara, na primer Kip Torn, radio je na tome da iskoristi te takozvane crvotočine, te tunele kroz prostor-vreme, da ih opet tako mislenim ekperimentima izučava. Ništa od toga nije zbilja realno, nešto bismo mogli sad na brzinu da potvrdimo. Ne možemo u laboratoriji dovoljno velike i dovoljno brzo rotirajuće crne rupe da napravimo, ali, ako bismo mogli to da napravimo, pa bilo bi to ono što bismo zvali vremenska mašina, tako što biste mogli kroz taj tunel, kroz prostor i vreme, da se vratite u juče i kažete sami sebi: ‘Nemoj da uđeš u tunel!’“ I, naravno, tako se događaju paradoksi. Da li zbilja to dovodi do paradoksa ili ne, ima drugih fizičara koji o tome razmišljaju i time se bave, ja sam samo osećao odgovornost da studentima dam do znanja da takvih veoma začudnih stvari ima i da ljudi na tome ozbiljno rade.“

U narednoj emisiji profesor Hibš vodiće nas kroz svet elementarnih čestica. Tada ćemo se upoznati i sa njegovom biografijom.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung