Dijalog kultura 29.04.2012.

Tema: RETKI NUKLEARNI PROCESI

Retki nuklearni procesi oblast je koja je u velikoj meri nepoznata široj javnosti. Ona je centralna tema našeg razgovora sa nuklearnim fizičarem profesorom doktorom Ištvanom Bikitom sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, čiji su retki nuklearni procesi najuža oblast višedecenijskog naučnog rada. Na naše početno pitanje: kako se definiše ta oblast, profesor Bikit kaže: „Prvo da objasnim kako je nastao pojam retkih nuklearnih procesa. Da bih to mogao da opišem, možda da se malo vratimo u istoriju razvoja nuklearne fizike. Naime, nuklearna fizika je u svom početku, znači posle otkrića radioaktivnosti, krenula od kosmičkog zračenja. Naime, kosmičko zračenje ima u sebi čestice koje imaju visoke energije i to se moglo koristiti za eksperimente. Onda, pošto nije moglo da se konstruiše, počeli su fizičari da prave akceleratore, znači mašine za ubrzavanje čestica kojima možete da eksperimentišete. I onda, čim su napravljeni akceleratori, nuklearna fizika je počela da ide u tom pravcu da koristi mašine za ubrzavanje čestica da bi izučavali atomska jezgra. I to je išlo, išlo, išlo jako dugo. Ovaj segment sa kosmičkim zračenjem je malo zamro. I onda su došle ove velike mašine, danas recimo mašina u CERN-u, ovaj protonski akcelerator, i onda su teoretičari nekako shvatili da mi možda nemamo dovoljno visoke energije u tim najmoćnijim mašinama da nađemo neku novu fiziku. Znači, prosto, i one vrlo visoke energije kojima CERN raspolaže, izgleda nisu dovoljne da dovedu do nekog novog otkrića. Kao što se vidi, CERN već godinu dana funkcioniše i ništa spektakularno nismo čuli. Znači izgleda da su ovi pesimisti bili u pravu da ta linija istraživanja možda neće dovesti do nove fizike. Paralelno s tim, u podzemnim laboratorijama kreću istraživanja, koja ja zovem izučavanje retkih nuklearnih procesa. Znači, tu Vam više nije cilj da dobijete čestice što viših energija, nego da imate ekstremno osetljive instrumente i da za pobudu koristite kosmičko zračenje. U kosmičkom zračenju imate beskonačno velike energije, u vrlo malim količinama, ali ih ima. Znači vrlo retko Zemlju pogodi izuzetno visokoenergetski kosmički zrak, praktično neograničene energije, mnogo veće nego što u CERN-u ima. I onda, ako imate vrlo osetljiv instrument, onda možete da koristite to zračenje za ispitivanja materije. I to je taj lanac koji je doveo do formulisanja nečega što se zove retki nuklearni procesi, znači razvoj vrlo osetljivih mernih instrumenata i to na lokacijama gde je okolno zračenje izuzetno malo, znači na podzemnim lokacijama, jer tu kosmički mioni ne mogu da prodru, a najveći uticaj na naše instrumente imaju na površini Zemlje i kosmički mioni, a u podzemnim laboratorijama skoro da (tog uticaja) nema. Tako da te velike laboratorije danas su pod zemljom i veoma su spektakularne, ali se o njima mnogo manje priča nego o akceleratorima u CERN-u, iako se i tamo očekuju velika otkrića. Ono što je tipično za ovakve eksperimente je da imate jako malo događaja, recimo dva događaja godišnje, znači dvaput da se desi nešto, a Vi morate stalno da pratite. Recimo u Gran Sasu, gde sam bio u podzemnoj laboratoriji, imaju vrlo veliki merni instrument detektor, kao nekoliko soba kao ova u kojoj sedimo, i oni čekaju eksploziju supernove da bi videli neutrine koji će stići iz te supernove. Deset godina sede i čekaju… Pazite to strpljenje koje treba da imate, da održavate vrlo kompleksan instrument i da se deset godina ne dešava ništa. E, to je specifičnost tih eksperimenata. Nije interesantno dok se ne izmeri nešto, a kada će izmeriti, to je stvar strpljenja. Tako, to je specifičnost retkih nuklearnih procesa koji idu kao neka alternativa fizici visokih energija sa akceleratorima. Da li će se tu desiti proboj u novu fiziku, videćemo, ali konkurencija ove niskoenergetske ili neakceleratorske fizike, ili podzemne fizike, neki je zovu i tako, vrlo je jaka u odnosu na ove eksperimente koji se odvijaju na velikim mašinama akceleratora.“

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung