Dijalog kultura 01.04.2012.

Tema: SINTEZOLOGIJA

Na teoriji sistema, koja proučava višeslojne i kompleksne sisteme u prirodi, društvu i nauci, čovek je pre gotovo jednog veka počeo da analizira sadejstva elemenata u različitim sistemima i koji rezultat oni daju. Prvo na pitanjima međupovezanosti organizama u ekosistemima, a zatim na proučavanjima svih drugih kompleksnih odnosa strukture i funkcije u različitim organizmima, društvima i tehničkim ili drugim sistemima, posebno informacionim, te odnosima koji nastaju iz delimičnih i celovitih sistema, teorija sistema podstakla je novi način mišljenja. Najilustrativniji primer za sagledavanje strukture, ponašanja i funkcije sistema su kibernetički sistemi i modelsko shvatanje strukture i funkcije.

Ali ljudski um koji teži sintezama uvek ide dalje. Nedavno sam se srela s pojmom sintezologije kao naučne discipline u kojoj su čvrsto isprepletene teorija sistema i kulturologija. Tvorac tako definisane sintezologije profesor doktor Igor Čatić iz Zagreba, pre svega polazi od definicije tehnologije nemačkog agronoma i kraljevskog savetnika iz 18. veka Bekmana, koji je govorio da je tehnologija sveobuhvatna nauka o isprepletenosti tehnike, privrede i društva. Čatić takođe uzima u obzir i mišljenje pionira sintezološkog pristupa Japanca Hirojukija Jošikave, koji uvek počinje analitičkim proučavanjem objekta sa ciljem da ga objasni. Ono novo čime Čatić doprinosi toj novoj naučnoj disciplini, sintezologiji, s kojom se u osnovi jedini bavi na prostoru jugoistočne Evrope, jeste društveno-humana dimenzija proizvoda tehničke i tehnološke kulture, pojedinih otkrića i pojava. Pri tome polazi iz središta stvari, od materijala i njihove proizvodnje za koje je jedan od priznatih stručnjaka. Takođe, u osnovi njegove sintezologije je i saznajni put kako doći do modela integrisanih znanja različitih disciplina u stvaranju novih znanja.

Čatić kaže da koreni njegovog bavljenja sintezologijom kao naukom sežu u 1968. i njegovo bavljenje injekcionim presovanjem (brizganjem). Primeri proizvoda dobijeni tim postupcima su brojni: razni delovi od gume, plastike, metala ili kaučukovih ili keramičkih smeša. Ima mnogo varijanti tih postupaka. Profesor Čatić kaže da je jednim modelom i definicijom uspeo da opiše sve postupke povezujući rezultate eksperimenata sa zakonima teorije sistema.

Naša naučna javnost i ona iz cele bivše Jugoslavije Čatića pre svega poznaje kao redovnog profesora predmeta u oblasti proizvodnje plastičnih i gumenih materijala na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, predmeta koje je predavao i u inostranstvu, zatim kao autora knjiga, naučnih, naučnostručnih i naučnopopularnih radova kojih je ukupno gotovo 1850 i preko 600 javnih predavanja, TV i radio-emisija, zatim kao urednika za inostranstvo časopisa „Polimeri“ od 1982. godine i kao pokretača društva koje sada postoji kao Društvo za plastiku i gumu.

Predmet „Uvod u tehniku“, koji je profesor Čatić pre penzionisanja takođe predavao, kao i kursevi koje je držao studentima arheologije, ekonomije, filozofije i sociologije, verovatno su bili najpresudniji za njegova sistematska i sve dublja proučavanja i u oblasti filozofije i društvenih i humanističkih nauka.

Urednica i autorka: Drenka Dobrosavljević

Muzički urednik: Predrag Jovanović

Ton-majstorka: Marica Jung