Hemija, biohemija i zaštita životne sredine

Departman za hemiju, biohemiju i zaštitu životne sredine zajedno sa četiri ostala departmana je sastavni deo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. To je obrazovna i istraživačka institucija na području hemije i srodnih disciplina. Iako se hemijske discipline na Univerzitetu u Novom Sadu proučavaju još od 1946. godine, samostalna studijska grupa za hemiju je počela sa radom 1961. godine u okviru Katedre za hemiju Filozofskog fakulteta. Kasnijom integracijom Zavoda za hemiju i Nastavno-naučne grupe za hemiju osnovan je 1977. godine Institut za hemiju, a sadašnji naziv dobija 2003. godine.

 

Departman danas ima 43 stalno zaposlenih nastavnika i saradnika koji nastavu izvode za preko 1000 studenata. Sem nastavnog kadra, na Departmanu su zaposleni tehnički saradnici i administrativno osoblje, njih oko četrdeset.

 

Delatnost Departmana za hemiju, biohemiju i zaštitu životne sredine odvija se kroz obrazovnu, naučno-istraživačku i izdavačku delatnost. Svoju delatnost Departman ostvaruje u okviru sedam Katedri:

 

  • Katedra za analitičku hemiju
  • Katedra za biohemiju i hemiju prirodnih proizvoda
  • Katedra za fizičku hemiju
  • Katedra za hemijsko obrazovanje i metodiku nastave hemije
  • Katedra za hemijsku tehnologiju i zaštitu životne sredine
  • Katedra za opštu i neorgansku hemiju
  • Katedra za organsku hemiju

Obrazovna delatnost obuhvata osnovne studije, poslediplomeske i doktorske studije i permanentno usavršavanje nastavnika. Naučno-istraživačka delatnost se ostvaruje kroz fundamentalna i primenjena istraživanja iz hemijskih i biohemijskih disciplina, kao i prenošenje rezultata naučnih istraživanja u praksi.

 

Laboratorije Departmana za hemiju poseduju standardnu opremu neophodnu za rutinska merenja, nastavni i naučno-istraživački rad (pH-metri, voltmetri, kulometri, multimetri, kolorimetri, voltametrijski uređaji, termostati, rotavapori itd.), kao i kapitalnu i specifičnu opremu kao što je uređaj za nuklearnu magnetnu rezonancu, HPLC, gasni hromatograf sa masenim spektrometrom, FTIR, UV/VIS spektrofotometri, atomsko-apsorpcioni spektrometar, analizator ukupnog organskog ugljenika (TOC), CHN analizator i druge.